preskoči na sadržaj

Osnovna škola Tina Ujevića Šibenik

Login
Brojač posjeta
Ispis statistike od 17. 2. 2010.

Ukupno: 2701
Ovaj mjesec: 886
Tražilica
Kalendar
« Prosinac 2017 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
27 28 29 30 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31
1 2 3 4 5 6 7
Prikazani događaji

Kutak za roditelje

Utjecaj televizije na pojavu agresivnog ponašanja kod djece i mladih

 

Agresivnost je sama po sebi složena pojava i može ju se promatrati s obzirom na uzroke s više aspekata. S obzirom na uzrok agresivnom ponašanja izvorišta ovog problema možemo tražiti od nasljednih čimbenika (djetetovog temperamenta), obiteljske situacije, razredne klime, stilovima života do medija. Mediji sigurno spadaju u jedan od glavnih uzročnika negativnog utjecaja na djecu.Gotovo svi televizijski sadržaji prožeti su elementima agresivnog ponašanja - od svađanja, vrijeđanja, omalovažavanja, psovanja,do tučnjave i krvavih prizora.

Činjenica je da televizija kao i drugi mediji zauzimaju značajno mjesto u svakodnevnom životu, posebno djece i adolescenata. Iako gledanje televizije može pomoći u edukaciji (dokumentarni filmovi, putopisi, reportaže i sl.) i socijalizaciji (parlaonice, tribine) djece, s druge strane mogu se javiti mnogi zdravstveni problemi zbog prekomjernog gledanja TV-a, bez obzira na sadržaj.

Istraživanja pokazuju da postoji direktna veza između izloženosti nasilju u medijima i javljanja smetnji ponšanja i psihičkih problema,posebno agresivnog ponašanja. Djeca iz TV sadržaja uče vrijednosti i vještine te ih gledajući i oponašaju. Tako boravljenje pred televizijom ili računalom i bez najnovijih brojčanih pokazatelja zasigurno zauizma prvo mjesto u izboru provođenja slobodnog vremena djeca i adolescenata.

Utjecaj crtanih filmova koji su prepuni agresije, a na žalost gledaju ih već sasvim mala djeca u najranijoj dobi kad se kod njih tek počinju razvijati  emocionalni doživljaji i pri tome već usvajaju određeni model ponašanja. Kompjuterske igrice najčešće nemaju nikakav edukativni karakter, dapače one su uglavnom predstavnici agresivne dječje mašte i fantazija.Nasilni prizori,tučnjave, naguravanja, oružje,govori mržnje i sl.služe isključivo marketinškim strategijama a na žalost cilj su djeca.

Iako živimo u virjeme vladavine medija - TV-a, kompjutera, video-igrica i sl. i od njih ne možemo pobjeći, ali to ne znači da se ne moramo zapitati po tko zna koji put koliki je utjecaj svih tih medija na agresivno ponašanje djece, na njihov emocionalni razvoj, na usvajanje modela ponašanja i na zdravlje djece.

(Svatko od nas može sebe zapitati : "Koliko serija tjedno gledam? Palim li TV čim uđemo u stan i gasimo ga prije spavanja, ili zaspnemo ispred njega? Koliko moje dijete gleda TV? Imamo li u dječjoj sobi TV? Gledamo li TV za vrijeme zajedničkog ručka?) 

                                         * * * * * * * * *

Utjecaj televizije na cjelokupan razvoj djeteta može se promatrati kroz tri gledišta:

1. Utjecaj na obiteljsku dinamiku (vrijeme koje obitelj provodi zajednop gledajući televiziju sve više se povećava, dok se paralelno smanjuje vrijeme koje obitelj provodi u drugim socijalni kontaktima - s rodbinom, prijateljima i sl.Televizija dovodi do sve veće oskudice interakcija u obitelji.)

Posljedice :

  • Komunikacija u obitelji znatno osiromašuje.
  • Osiromašuje osjećaj zajedništva. 
  • Uz to što televizija donosi u dom razne opasnosti kroz oblike ponašanja koje proizvodi, još više zabriunjava što ona onemogućava neke druge mnogo važnije aktivnosti kao što su: razgovor, igra, obniteljska druženja, blagdane,svetkovine, rođendanska druženja i sl. putem kojih dijete uči i kroz koje se oblikuje njegov karakter.

 

2. Utjecaj na stil provođenja slobodnog vremena ( nekontrolirano i neselektivno gledanje televizije u slobodnom vremenu, predstavlja pasivno konzumiranje sadržaja s najčešćom namjerom zadovoljavanja potrebe za užitkom i zabavom). Televizija upravo zato što je uvijek dostupna i ne traži nikakav naš angažman i napor, niti ikakvu kreativnost -  vrlo lako stvara naviku i stil pasivnog provođenja slobodnog vremena.Za dječji razvoj to nikako nije poželjno jer ih čini još pasivnijim (posljedice i za zdravlje, od pretilosti, iskrivljenosti kralježnice, gubitka vida) i nemotiviranim (televizija je vanjski motivator - odnosno očekujemo da nas netko drugi zabavlja).

 

3. Utjecaj na doživljavanje stvarnosti i ponašanje (dječji ideali postaju nerealni i sanjalački i kao takvi mogu utjecati na samo ponašanje djeteta i njegov odnos prema životu uopće. Djeca gledajući nasilne sadržaje na TV-u mogu:

- postati imuna na doživljavanje nasilja,

- početi prihvaćati nasilje kao način rješavanja problema,  

- oponašti scene nasilja 

- identificirati se s određenim likovima (bilo nasilnicima ili žrtvama).

                                    * * * * * * * * *

Što zabrinjava u dječjem gledanju televizije?

  • Oponašanje ( u nižem uszrastu npt. tv-junaka, a u višem npr. stila života, životnih vrijednosti i sl.)
  • Nasilje (najčešće se upravo nasilnici glavni junaci pa to već samo nasilje čini mnogo prihvatljivijim, nasilna ponašanja u filmovima često nisu kažnjavana i sl.) 
  • Desenzitacija (smanjena osjetljivost - a do nje upravo dovodi stalno izlaganje emocionalno uznemirujućim sadržajima)
  • Pojačani strah (naročito kod mlađe djece naglašavanje nasilja stvara kod djeteta sliku o svijetu kao opasnom mjestu)
  • Realističnost nasilja ( noviji i moderniji filmovi prikazuju sve stvarnije i detaljnije nasilje)
  • Kultura nepoštovanja ( često se u TV filmovima i serijama stvara i nagrađuje nepoštovanje i degradacija ljudskog dostojanstva - od fizičkog maltretiranja, ruganja, ne suosjećanja s drugima,ne osjetljivost za druge i sl.)

Zdravstveni i socijalni problemi (koji mogu nastati kao posljedica prekomjernog gledanja TV):

  • pretilost
  • samnjena tjelesna aktivnost
  • nesanica
  • smanjen interes za čitanje i druge aktivnosti
  • neuspjeh ili smanjeni uspjeh u školi
  • smetnje pažnje i koncentracije
  • smanjena komunikacija u obitelji, među prijateljima i sl.
  • povećana upotreba alkohola i duhana
  • želja za posjedovanjem imkupovanjem nepotrebnih stvari

                                 * * * * * * * * * * * * * * *

Preporuke za roditelje:

  • NE koristite televiziju kao zamjenu za "vas"
  • Ograničite vrijeme gledanja  televizije
  • Ograničite situacije u kojima se ne gleda TV (npr. za vrijeme ručka, pisanja domaće zadaće i sl.)
  • Ne postavljajte TV u dječje sobe
  • Pomognite djetetu u planiranju i organiziranju slobodnog vremena (odabiru njemu primjerenih aktivnosti, razgovarajte s njim, prošećite ili zajedno odradite kućanske poslove)
  • Na kraju krajeva potrudite se i sami što manje gledati TV - jer djeca uče najviše oponašajući vas.

                                                            Pripremila: Helena Karađole,pedagog

 

Ovisnost o internetu i društvenim mrežama kod djece i mladih

 

Svjetska zdravstvena organizacija kaže da je ovisnost psihičko, ili psihičko i tjelesno stanje koje nastaje uslijed međusobnog djelovanja živog organizma i sredstva ovisnosti. Također definira ovisnost kao kroničnu recidivirajuću  bolest, a upravo to govori o složenosti i ozbiljnosti problema ovisnosti.

Ovisnost najjednostavnije možemo definirati kao stanje kada bez nečega ne možemo funkcionirati.

Sve ovisnosti vode istim promjenama u mozgu.  Istraživanja potvrđuju da svako ponašanje u ovisnosti uključuje iste mehanizme u organizmu i vode nizu promjena u anatomiji mozga.

O čemu sve možemo ovisiti

Još uvijek kad kažemo „ovisnost“ prvo pomislimo na ovisnost o raznim  opijatima, drogi i alkoholu. Ovisiti se može o mnogo čemu što na kratko izaziva ugodu, ili čak privremenu radost i smirenost a već čim nam nije dostupno stvara nam nelagodu,nervozu i smanjen stupanj slobode.

 Možemo biti ovisni o bilo čemu – hrani,modi, patološkom kupovanju,mobitelu, TV, društvenim mrežama,facebooku,video igricama,psovci,kocki, klađenju,duhanu,alkoholu,drogi  itd. Tzv. „moderne ovisnosti“ imaju progresivni porast.

U današnjem načinu života ovisnosti su postale globalni problem. Dostupnost sredstava ovisnosti je vrlo velika, kako onih legalnih (nikotin i alkohol) tako i ilegalnih (droga) . Moderan  način života te razvoj civilizacije sa sobom je donio potpuno nove stilove i načine života, oblike i načine zabave, nove trendove i drugačije oblike komunikacije. Sve to traži i izdržljivost u ubrzanom ritmu života, potiče materijalističku filozofiju života kao i promjenu sustava vrijednosti. 

Djeca i mladi – rizična skupina

Djeca i mladi predstavljaju vrlo rizičnu skupinu za razvoj ovisnosti.

Statistike govore da je dobna granica kada se krene s konzumiranje alkohola i cigareta sve niža i niža.

Zabrinjavajuće su činjenice da djeca već u osnovnoj školi sve više postaju ovisni o internetu. Živimo u vremenu kad je računalo sastavni dio života. Internet zasigurno ima mnogobrojne dobre i korisne strane, ali i potencijalne opasnosti.Često to ne prepoznamo kao gorući problem jer se kod ovisnosti o internetu ne konzumiraju nikakve fiziološke tvari pa to ne doživljavamo kao opasnost. Ovisnost o internetu očituje se u potrebi za konzumiranjem sadržaja koji nam se nude a u svrhu postizanja zadovoljstva. Najčešće se kod osnovnoškolske djece ta internetska ovisnost povezuje s raznim društvenim mrežama i drugim online igrama.  Dječaci pokazuju veći interes za raznim video-igricama, poistovjećujući se s virtualnim likovima te se sve više otuđuju i izoliraju iz druženja i sudjelovanja u aktivnostima koje im se nude u stvarnom svijetu. Za djevojčice je specifičnije druženje na društvenim mrežama i komunikacija.   

Roditelji i djeca pred računalom

Ako mi sami provodimo jako puno vremena za računalom, ili na društvenim mrežama ne možemo očekivati da će dijete poštivati vrijeme koje smo mu odredili za njegov boravak za računalom. Vrlo je važno da znamo da moramo nadzirati dijete za računalom, ali isto tako da moramo prvo odrediti svoju vremensku granicu kako bi je mogli odrediti djetetu.  

Nekontrolirano igranje računalnih igrica potiče ovisničko ponašanje kod djece. Scene nasilja mogu utjecati na pojavu emocionalne zatupljenosti kod djece, hiperaktivnost, probleme u učenju, spavanju, pojavi kroničnog umora, pospanosti te smanjenju tjelesne aktivnosti. Ukoliko dijete boravi satima pred računalom mogu mu se javiti  bolovi u vratu,rukama,  kralježnici,oštećenja vida i sl.

Nasilni sadržaji često mogu biti jedan od glavnih krivaca za agresivno ponašanje kod djece ili barem na razvijanje tolerancije prema agresiji i nasilju općenito. 

Ovisnost o računalu, društvenim mrežama, mobitelu i sl. možemo spriječiti ako na vrijeme  prepoznamo da je:

- dijete zanemarilo svoje navike, svoje školske i druge svakodnevne obveze

- zanemaruje svoju osobnu higijenu

-  prestalo je pokazivati interes za aktivnosti i sadržaje koji su ga do jučer zanimale

- sve manje pokazuje interes i sve manje nalazi vrijeme za druženje sa stvarnim prijateljima

- slabiji uspjeh u školi

- pokazuje znakove razdražljivosti, pospanosti,glavobolje i dr.

Savjeti za roditelje

-Razgovarajte sa svojom djecom (naučite saslušati i čuti svoju djecu)

-Budite dobar primjer svojoj djeci (kažu da je „dijete ogledalo svojih roditelja i obratno“; sustav vrijednosti koji roditelji žive okruženje je u kojem se dijete razvija i živi; roditelj je prvi uzor i model djeci)

-Bez obzira na vašu prezaposlenost,obveze,krize ili trendove, morate znati što se događa s vašom djecom (neka kriza društva, strah od gubitka posla i sl. ne budu izlika) 

-Surađujete sa školom, dolazite na redovite informacije i pratite djetetov školski uspjeh/neuspjeh

-Uključite djecu u život obitelji, neka preuzmu odgovornost za svoje obveze i manje kućanske poslove

-Upoznajte djetetove prijatelje (prva eksperimentiranja s cigaretama počinju najčešće pod utjecajem i pritiskom vršnjaka)

-Budite stalna podrška svojoj djeci, posebno u onim aktivnostima kojima se dijete bavi (sport, kreativne aktivnosti i sl.)

-Slobodno vrijeme vaše djece potrebno je znati koristiti. Pomognite svom djetetu da ne robuje računalu, mobitelu i sl.

-Uvijek možete poticati pozitivne međuljudske odnose unutar uže i šire obitelji, prijatelja i rodbine…družite se, otiđite u prirodu,šetnju i sl.

-Ukoliko uočite problem, ne bježite od njega,budite strpljivi i uporni potražite savjet ili stručnu pomoć

 

Nakon svega,zapitamo se kako i koliko djeca mogu sigurno koristiti računalo?

Mjere koje roditelji mogu u tu svrhu poduzeti:

-neka računalo bude u dnevnoj a ne dječjoj sobi

-imajte uvid u on line aktivnosti za koje je dijete zainteresirano

-odredite vrijeme korištenja računala, neka ta pravila vrijede za sve ukućane

-objasnite djetetu opasnosti kontakata s nepoznatim-virtualnim osobama

 

 

                                                         Pripremila: Helena Karađole, pedagog

 

 

Predupis djece u prvi razred:

 

1. Roditelj ili staratelj je dužan izvršiti prijavu za upis djeteta u školi najbližoj mjestu stanovanja.
2. Uz prijavu treba priložiti  Rodni list i Domovnicu za dijete.
3. U stručno-razvojnoj službi prilikom predupisa roditelj će dobiti sve potrebne informacije vezane za ispitivanje psihofizičke zrelosti djeteta.
4. Za  liječnički pregled djeteta (školska ambulanta, dr. Neda Šunjerga, tel. 219-417) djeteta potrebno je sa sobom donijeti:
- laboratorijske nalaze
- iskaznicu cijepljenja
- zdravstvenu iskaznicu
- zdravstveni karton(na uvid) ili potvrdu liječnika
- mišljenje stručnog tima škole o psihofizičkoj sposobnosti djeteta


Polazak  djeteta  u  prvi  razred

      Polazak u školu predstavlja veliku promjenu u životu djeteta i njegove
obitelji. To je jedan od najvažnijih trenutaka u životu svakog djeteta.
  Na neki način, to je prvi korak na putu k zrelosti, onaj u kojem se
potvrđuje sav trud , ali i pažnja koji su do tog trenutka uloženi u odgoj djeteta.

Dijete se mora prilagoditi novim pravilima ponašanja , pratiti razne aktivnosti,
doći u točno vrijeme na nastavu, sjediti na jednom mjestu duže vrijeme i dr.
Također, to je prva provjera djetetovih društvenih, emocionalnih,
intelektualnih i drugih sposobnosti.

Za uspješnost učenika-prvašića u školi od velikog je značenja zrelost djeteta za
polazak u školu, koju utvrđuje povjerenstvo za pregled djece prije polaska u
školu….

KOJI SU ELEMENTI DJETETOVE ZRELOSTI?

1. FIZIČKA ZRELOST
                      visina, težina i motorička spretnost
(…sposobnost podnijeti tjelesne i psihičke napore koji ga očekuju u školi kao npr. put od kuće do škole, nošenje torbe i dr. ; prosječna visina i težina, dobra razvijenost osjetnih organa – posebno sluha i vida; primjereni stupanj okoštavanja, mišićne snage …)

2. PSIHIČKA ZRELOST
           Grafomotoričke vještine (fleksibilnost šake i prstiju; mogućnost pravilnog
držanja olovke;  zna povlačiti linije od crte do crte, ravne i krivudave, te valovite linije;  zna precrtati geometrijske likove – trokut, krug i kvadrat…),
 Dobro razvijen govor; orijentacija u vremenu i prostoru (jučer-sutra, desno- lijevo, sprijeda-straga…), razlikovanje godišnjih doba, pravilno koristi jedninu i množinu …

3. EMOCIONALNA i DRUŠTVENA  ZRELOST
 (podrazumijeva da je dijete steklo stanovitu stabilnost i kontrolu. Vrlo je bitna djetetova pozitivna slika o sebi jer pomaže razvoju samopouzdanja i sigurnosti u sebe, lakšem podnošenju određenih neuspjeha i prihvaćenosti u školi.
Također, dijete bi trebalo posjedovati određenu sposobnost da se suzdrži od emocionalnih izlijeva kao i toleranciju na frustracije, prilagodbu na društvene norme, usvajanje moralnih normi, vještine komunikacije u grupi i prihvaćanje učitelja kao osobe od povjerenja.)

Polazak djeteta u školu ujedno označava ulazak djeteta u njemu posve
drugačiji svijet …
-----  OBVEZA  I  ODGOVORNOSTI   
 -------- IGRE  KOJA  JOŠ  UVIJEK TREBA
                                     ZAUZIMATI  VELIKO  MJESTO

--------------------------RADA  I  NOVE  ORGANIZACIJE  ŽIVOTA  
                                         
                                               


Zabrinutost roditelja je razumljiva i opravdana jer…


Dobra prilagodba djeteta na školu i školske obveze utječe na ......

1. DJETETOV  OSJEĆAJ  ZADOVOLJSTVA
2. KVALITETU  DJETETOVA ŽIVOTA
3. MOTIVACIJU  ZA  UČENJE
4. BUDUĆI  STAV  PREMA  ŠKOLOVANJU 

Praktični savjeti roditeljima – budući da djeca često ostaju sama pri polasku i
povratku iz škole…- važno ih je naučiti osnovnim „kućnim vještinama“

 

  • otključavanje i zaključavanje vrata
  • naučite ih važne stvari: svoje ime i prezime(i svojih roditelja), adresu stanovanja, riječi kulturnog ponašanja..)
  • služiti se telefonom (znati brojeve roditelja, bake, policije) samostalna prehrana (uzeti pripremljenu užinu i sl,)
  • upozoriti  ga na sve one opasnosti u stanu koje bi mu mogle ugroziti život

Dijete bi također trebalo podučiti da više ili manje ovlada određenim navikama (koje će naravno razvijati još i tijekom školovanja):

  • zdravstvene i higijenske navike(pranje i brisanje ruku, korištenje WC-a, kulturno-higijenske navike pri jelu i oblačenju…)
  • navike fizičke aktivnosti
  • navike kulturnog ponašanja
  • navike organiziranosti, točnosti i reda


Još neki korisni savjeti ….kako bi vaše dijete bilo što sretnije i uspješnije u školi…a što je još važnije …bilo što sretnije i zadovoljnije samim sobom …

  • kod djeteta razvijajte osjećaj i stalno mu ističite da je upravo on jedinstvene i važna osoba sebi i drugima; on je original takav kakav jest
  •  više će uspjeti dijete, čiji roditelji vjeruju u njegove sposobnosti, ohrabruju ga i podržavaju u svladavanju školskih obveza i zadataka
  • uvijek mu pokažite da ga izuzetno cijenite i prihvaćate – uvažavajući njegove sposobnosti i interese, želje, ambicije…
  • imajte neizmjerno strpljenje da ga saslušate ma koliko vam se to činilo da ste stotinu puta čuli – ili da baš sad nemate „vremena“
  • pozitivno ga podržavajte i pohvaljujte za svaki uloženi trud – tako mu pomažete u razvijanju samopouzdanja i osjećaja sigurnosti
  • Nemojte od djeteta očekivati previše (nisu sva djeca odlikaši – niti treba tome težiti), ne uspoređujte ga s braćom i sestrama, prijateljima iz razreda niti s bilo kim – ono je jedinstveno dijete, drugačije
  • izbjegavajte kritike, kazne jer one samo produbljuju osjećaj nesigurnosti, neuspjeha…Izbjegavajte preko djeteta ostvarivati svoje želje, potvrde za uspjehom i ambicije
  • ustrajte u stvaranju radnih navika vašeg djeteta i tražite od njega da izvršava svoje obveze
  • osigurajte djetetu mjesto za učenje – na kojem će stalno raditi i
    pospremiti svoje stvari 
  • učite ga od prvog razreda da sam posprema i slaže svoju torbu – a vi mu pomognite ako ustreba – ne činite umjesto njega stvari koje dijete može samo
  • u početku učite s djetetom, pokažite mu , ali nikako umjesto njega – ukažite mu na pogrješke, objasnite mu, ali ga potičite da samostalno rješava svoje obveze,  objasnite svom djetetu da je i loša ocjena  normalna za učenika, naučite ga da se zna nositi neuspjehom, da je ocjena relativna i
    da se upornošću i trudom sve može ispraviti
    o zauzmite prema školi i učiteljima pozitivan stav i takav stav
    njegujte kod svog djeteta (ne govorite pred djetetom negativno
    o školi, učitelju, nastavnom programu ….pa čak ako tako i mislite)
  • ostavite djetetu uvijek vremena za igru, prijatelje, sport i hobije


Uz to….

 ****    Odredite  svaki dan vrijeme za razgovor s djetetom o školi

****  Prekontrolirajte redovito dječji uradak. Pregledajte pisanke, radne
bilježnice i sve što je dijete nosilo u školu.

****  Naučite dijete gdje će držati torbu, knjige i pribor, te gdje će učiti i pisati
domaći uradak.

****  Ako dijete traži, - saslušajte naučeno gradivo.
                                 

 Svakako nemojte ...

***  Svoje strahove i nesigurnosti prenositi na dijete (Kako će se uklopiti među
vršnjake?, Koliko se razlikuje od drugih?, Hoće li uspjeti sve svladati?, Hoće li
učiteljica imati dovoljno razumijevanja za moje dijete?...)

***  Nikad nemojte dijete plašiti sa školom i školskim obvezama, učiteljicama i
dr. (npr. Vidjet ćeš ti od učiteljice!, Ići ćeš u kaznu!, Dobit ćeš sigurno
jedinicu!...)

**** Nikad ne propustite pohvaliti svoje dijete!

*** Nikad ne mjerite ljubav prema vašem djetetu ovisno o njegovom školskom
uspjehu.

      
          Pozitivni početni stav djeteta prema školi i učiteljima može biti presudan faktor djetetova prihvaćanja ili neprihvaćanja škole i školskih obveza.
      Važno je da i roditelj i dijete shvate da je polazak u školu normalan slijed u njegovom odrastanju. Nije ga potrebno pretjerano naglašavati, ali ipak niti zanemariti njegovu važnost. Upamtite da od vašeg stava ovisi i djetetov stav prema školi. Razgovarajte preko ljeta o školi, kupite zajedno torbu, radni stol  i ostali pribor, uputite ga na put od kuće do škole, kod kuće obilježite prvi dan polaska u školu (malo svečanijim ručkom, kolačem ili dr.) … i ono najvažnije  volite ga i dajte mu do znanja da vaša ljubav prema njemu ne ovisi o njegovom školskom uspjehu, da u vama uvijek ima podršku i da od vas uvijek može tražiti pomoć.
     
           I na kraju…                                                          
     
      Dragi učenici!
      Sretni van i uspješni prvi dani u školskim klupama!!! 
     
                 
     Pripremila:  Helena Karađole, pedagog




preskoči na navigaciju